Terazijska cesma Beograd
Beograd lezi na padini koja se od Kosmaja i Avale spusta prema ravnici kod usca Save u Dunav. Razlivaju se potoci, prema Dunavu Mirijevski i Bulbulderski a prema Savi, Mokroluski i Kumodraski, uz nesto vecu Topcidersku reku. Sredinom, pak, preko uzvisice Torlaka, spusta se jedna greda, sve do Usca. Zemljiste je tu dole stenovito, a odozdo se nalaze slojevi ume i ilovace koji ne propustaju vodu. Tako je to i ispod celog grada i voda se preko tog neprobojnog sloja sliva sve do zavrsetka grebena iznad sastava dveju velikih reka. Gore voda izbija kod Pasine cesme a na najnizoj tacki pojavljuje se kao "Sveta voda" u kapeli Svete Petke na Kalemegdanskoj tvrdjavi. Levo i desno izbijala je ova voda na padinama prema Savamali i Dorcolu. Tu je postojalo vise cesama. Na Dorcolu i danas postoji Cukur-cesma a na uglu ulica Kralja Milana i Kneza Milosa, duboko u podrumu, i danas kljuca mlaz vode. Jedan stari tekst kaze da su ove vode izbijale i na povrsinu i da su nekad na mestu danasnjih Terazija bile barustine pod trskom. Na mestu gde je danas pijaca Zeleni venac obustavljena je izgradnja pozorista jer je izbila obilna podzemna voda. Vremenom je ta voda kaptirana pa je postojao uredjaj na Terazijama koji je odvodio vodu u nize delove grada.
Terazijska cesma je nastala aktom kneza Milosa Obrenovica. Izgradnja je predstavljala znacajan dogadjaj: Nova cesma od belog kamena sa cetiri lavlje glave, iz cijih su celjusti sikljale hladne vode mokroluskih izvora, bila je po visini ravna nekadasnjim terazijskim kucama. Pre ove tu je bila jedna ruzna cesma, zvana "azijatska cesma", te zapisi kazu da je oko nje uvek bila velika guzva, da je narod cekao u redu za vodu, da su okolo bile cisterne, zidane kule, koje je narod zvao "Terazije za vodu" pa su tako Terazije i dobile ime. Tvorci terazijske cesme su bili Franc Janko, dvorski indzilir i Franc Loran, italijanski majstor-klesar. Izgradnja je pocela 18.jula 1859. godine, po velikoj vrucini, ali to nije smetalo ljudima da se okupljaju i gledaju majstore. Cesma je zvanicno otvorena sledece godine. Svaki dan se oko nje okupljao narod i pravio neku vrstu kasina, sa raznim pricama i dogodovstinama.
Prelepa cesma je opcinila Beogradjane, svako vece su oko nje svirali harmonikasi, verglasi i bubnjari. Posle dve godine prezivljava tursko bombardovanje posle dogadjaja kod Cukur-cesme. Sledece godine, na rodjendan Kneza Mihaila, slucajno je zapaljena pa obnovljena. Pedeset i jednu godinu je provela na istom mestu, sve do 1911.godine kada je, zbog obnove Terazija, prebacena u Topcider, u portu crkve i tamo bila pune 64 godine, zaboravljena od svih. 1965.godine je, kao najznacajniji spomenik Miloseve vladavine, stavljena pod zastitu drzave, i tada je pocela akcija za njeno vracanje na staro mesto, sto je i usledilo 12.decembra 1975.godine. U prolece sledece godine potpuno je vracena u zivot i do danas je jedan od simbola Beograda i popularno sastajaliste mnogih.