V A R O S K A P I J A - KOSANCICEV VENAC
Varos kapija...Kosancicev venac, Saborna crkva, Toplicin venac, cela padina prema reci Savi, predstavlja jezgro naselja koje se ovde formiralo jos u srednjem veku. Srpsko naselje je cinilo stanovnistvo koje je i pored turskih represalija uspelo da se odrzi na ovom mestu, i cak i da se prosiri. Prema zapisu jednog nemackog protestanta, to je prvi put da se pominje srpski deo naselja. Taj deo ce se odrzati i za vreme austro-ugarske okupacije 1717 do 1739. godine i pored nastojanja da se Beograd germanizuje. Beograd je bio obuhvacen tzv. Princ-Eugenovim linijom, sancem od Save prema Dunavu sa prolaskom kroz sve cetiri Beogradske kapije: Varos kapiju, Sava kapiju, Stambol i Vidin kapiju. Varos-kapija je bila na mestu danasnjeg ugla ulica Pop-Lukine i Kosancicevog venca. Srusena je, kao i ostale kapije, 1862. godine, posle cuvenih desavanja kod Cukur-cesme. Taj deo oko Saborne crkve do Varos-kapije i nize prema Savi kasnije je postao centar Srpske knezevine. Pocetkom XIX veka tu su se nalazili: Knezeva kancelarija, Mitropolija, Saborna crkva, Magistrat i stamparija. Na kraju danasnjih Velikih stepenica se nalazila prva carinarnica na Savi, Djumrukana. Tu su odigrane i prve pozorisne predstave u Beogradu.
Danas se taj kraj zove Kosancicev venac, i u vecoj ili manjoj meri, podseca na stara vremena sa nekoliko lepih dela arhitekture starog grada. Turska kaldrma se i danas nalazi u Zadarskoj, Fruskogorskoj, Srebrenickoj ulici, kao i u ulici Kosancicev venac.
Jedino ljudi nisu kao sto su nekad bili...